Oluja praćena munjama i gromovima sručila se na gradić Altunu u Pensilvaniji svom snagom. Srećom, jedina žrtva bio je 20-godišnji Rasel Klifton. Rasel je posle toga, doktoru Kitu Pedleru sa Stenfordskog instituta ispričao sledeće: ‘Grom je udario u ogromni hrast prekoputa moje sobe. Prasak je bio zaglušujući. Desetak minuta posle udara bio sam potpuno gluv. A onda, kada mi se sluh vratio, shvatio sam da mi se dogodilo nešto veoma čudno’.
‘Čudna’ je bila njegova novostečena sposobnost da čuje misli drugihh ljudi na ulici, u autobusu, bioskopu, na faklutetu… Rasel je počeo da se usamljuje i zatvara u sobu. Pričao je: ‘Nemate pojma kako je strašno kada svuda oko sebe čujete o čemu sve ljudi razmišljaju. Moj um je posto upijač, nikako nisam mogao da se isključim i to me je dovodilo do ludila’. Konačno, ne mogavši više da izdrži pritisak, Rasel je potražio pomoć.
Dr Kit Pedler je odlučio da proveri njegov sposobnosti. Prvi pokušaj predstavljao je eksperiment sa zenerovim kartama. Raselov zadatak bio je da pogodi koju kartu drži u ruci istraživač. U drugoj sobi, odvojenoj jednosmernim ogledalom od laboratorije, dr Pedler je pripremio 25 karata sa ucrtanim simbolima: 5 zvezdica, 5 talasastih linija, 5 krugova, 5 krstova i 5 kvadrata. Pomešao ih je i uzeo jednu. Preko zvučnika odjeknuo je Raselov glas: ‘Kvadrat’! Mladić je pogodio, baš kao što je bez ijedne greške pogodio i preostala 24 simbola. Pedler je zatim eksperimentisao sa nizovima desetocifrenih brojeva, nasumice odabranih. I ovog puta Raselovi odgovori bili su bez greške. Na red su došli opisi slika i različitih predmeta. Pedler jednostavno nije mogao da poveruje šta se dešava. Jer Rasel Klifton je svaki put tačno pogodio o kakvom se predmetu radi, opisujući doslovce kako izgleda i na čemu se nalazi.
Vrhunac eksperimentisanja predstavljala je njegova sposobnost čitanja misli. U devet od 10 pokušaja Rasel bi pogodio o čemu istraživač ili neko od asistenata razmišlja. Posle gotovo godinu dana rada sa Raselom Kliftonom i 235 različitih eksperimenata, od kojih su svi ponovljeni nekoliko puta u prisustvu drugih istraživača, dr Kit Pedler je izjavi: ‘Verujem da je Rasel Klifotn zaista jedinstven slučaj, i utoliko autentičan. Telepatske sposobnosti stekao je na vrlo neobičan način. Kao da je doživljeni stres, posle udara groma, aktivirao njegov parapsihološki kanal u mozgu i otvorio ga za spoljne informacije’.
Rasel je razvijajući svoje novostečene moći, posle šest meseci naučio kako da snagom uma blokira prijem neželjenih podataka. Na taj način mogao je ponovo da se vrati među ljude, bez straha da će ga njegove misli dovesti do ludila. Međutim, zanimljiva je i činjenica da su se, tokom vremena, kod njega pojavile i isceliteljske i psihokinetičke sposobnosti. Običan udar groma, oslobodio je, najverovatnije, potisnute paranormalne moći, koje, svi mi imamo, ali ih malo ili uopšte ne koristimo. Brojne su zablude vezane za fenomen telepatije. Ali veliki je i procenat pogrešnih tumačenja pojedinih paranormalnih manifestacija koje podsećaju na telepatsku aktivnost.
Nešto se čudno već mesecima događalo u kući porodice Šeli iz Blekpula. U to su bili ubeđeni svi susedi. Uostalom, ako su priče Edit Šeli tačne, onda se u njenom domu, na neobjašnjiv način, pomeraju predmeti i savija metal. Svojoj prvoj susetki, gospođi Miler, Edit se požalila da je kompletan pribor za jelo pornašla izuvijan i iskrivljen. Kao kad čovek iz dosade savija tanku žicu. A to nije bilo sve. Prethodne večeri, pepeljara ispred njenog supruga Dejvida odletela je na drugi kraj stola. Gospođa Šeli je bila zabrinuta, a gospođa Miler joj je preporučila da se, za svaki slučaj, obrati za savet ljudima sa parapsihološkog odseka na Birkbek koledžu u Londonu.
Ekipa profesora Hasteda, rukovodioca ovog odseka, došla je u Blekpul. Jedina osoba u porodici Šeli koju neobične pojave uopšte nisu brinule bio je 12-godišnji Mark. Čak bi se pre moglo reći da ga je čitav ovaj cirkus zabavljao. Naravno, ova činjenica izazvala je podozrenje iskusnog istraživača. Nekoliko dana kasnije, njegove sumnje su bile potvrđene. Uzrok neobjašnjihvih pojava bio je upravo Mark. Doktor Hasted je otkrio da on poseduje neverovatne psihokinetičke sposobnosti. Uz malo koncentracije, mogao je da ‘provoza’ vazu, pepeljaru ili neki drugi predmet sa jedne na drugu stranu stola.
Savijanje pribora za jelo bila je obična igra. Mark nije mogao da objasni kako ova cela stvar funkcioniše. Njegovo jedino objašnjenje bilo je: ‘Gledao sam snimak nekog čoveka na televiziji, a on je mogao da uradi još mnogo fantastičnije stvari od mene. Ja sam poželeo da uradim isto. Malo sam vežbao, baš kako je on objasnio. Uspelo mi je samo da sivijem kašike i viljuške i da ponešto pomerim. Međutim, sve mi ovo izgleda kao gubljenje vremena. Radije bih igrao fudbal’.