Junak Kretjenove priče je Persival od Velsa, a pomenut je Zamak Grala i njegov čuvar, kao i mnogi drugi elementi gralskih pripovedaka kao što je pitanje na koje se mora odgovoriti da bi ranjeni kralj ozdravio i plodnost se vratila u njegovu zemlju. Lik Persivala je skoro potpuno zasnovan na drevnoj velškoj sagi o junaku po imenu Prideri, a u pričama o njemu se često pominje magični kotao kojem se pripisuju brojne osobine koje se smatraju osobinama Svetog Grala. Sve što znamo o Prideriju je sačuvano u zbirci Mabinogion, načinjenoj na osnovu drevnog usmenog predanja u Velsu, ali ta nam zbirka prenosi i fantastični svet keltskih mitova, a u njoj je sačuvano i nekoliko starih priča o Arturu. Likovi keltskih mitoloških heroja nastali su iz još starijih božanskih likova drevne mitologije. Lir, koji se pominje u jednoj od saga o Prideriju, parnjak je galskog Lera, boga mora i jednog iz grupe bogova poznatih kao Tuatha de Danaan (Narod boginje Danu) u čijem posedu se nalazio magični kotao, nepobedivo koplje i čudotvorni mač. U arturijanskim romansama njihove osobine su dobrim delom prenete na Gral, koplje kojim je proboden Sius i znameniti Ekskalibur.
Kako je Gral dospeo u Britaniju, saznajemo iz poeme koju je napisao Robert de Boron oko 1000. godine i naslovio je Josif iz Arimateje. Kao i Kretjen de Troa, de Baron se poziva na priču iz drevne knjige pripovedajući kako se Isus prikazao Josifu i dao mu Gral koji će doneti trajnu radost onome ko ga vidi. Osim Josifa, rečeno je da će biti još samo dva čuvara Grala. Zajedno sa svojom sestrom i njenim mužem Bronom, Josif napušta Palestinu. Nakoliko godina kasnije se Bronovi potomci nastanjuju u nekom neimenovanom mestu ‘daleko na Zapadu’ i tu propovedaju hrišćanstvo. Robert de Boron tako opisuje kako je Gral iz Palestine dospeo na ‘daleki Zapad’ nedvosmisleno povezujući Gral sa hrišćanstvom, mada čudnovati pehar Crkva nikada nije priznala za relikviju. (Možda Crkva zna tajnu šta je u stvari Sveti Gral).