U snovima kompozitori dovršavaju kompozicije, pesnici stvaraju stihove, filozofi ponekad oblikuju svoje ideje, vojskovođe nalaze strateško-taktička rešenja za nastupajuću bitku, a pisci, poput Rusa Gribojedova, ‘čitaju’ za vreme sna fabule svojih novih dela – besmrtno delo Gribojedova ‘Nesreća zbog mnogo pameti’.
Nema nikakve sumnje da je intuicija vrlo blisko povezana sa stečenim znanjima i navikama, s iskustvom i individualnom logikom mišljenja, dakle sa svesnim psihičkim procesima. Što pojedinac ima više znanja i iskustva, to je verovatnije da će za vreme nekog sna biti obdaren nekim kreativnim prodorom. čega je lišen u vreme intenzivnih procesa svesti. Tako nastaju ‘lucidne misli’ – neočekivano, u trenucima sna ili opojnog odmaranja, kad taj pojedinac uopšte ne razmišlja o problemu koji ga muči, ili za koji ne zna da će ga uopšte postaviti i rešiti.
Ruski naučnici veruju da je što češće potrebno probleme koje je gotovo nemoguće rešiti logičkim procesom, prebaciti u podsvest, u drugi deo mozga – ako je to, naravno ,moguće. Tada će misaona traganja za rešenjem biti nastavljena podsvesno, a stvaralac se može baviti nečim drugim. Međutim, ćelije mozga koje se bave tim problemom se ne odmaraju. A ono što se onda dešava veoma je teško za objašnjenje: misli kao da sazrevaju nekim drugim procesom kojeg pojedinac nije svestan pa tako nastaju neočekivane spoznaje.
Da li to znači da i u haosu podsvesti postoje mirne luke i spoznajni procesi? Da li to znači da se čovek još ne zna koristiti mozgom u celini? Stari Grci su imali objašnjenje: Bogovi su se svojom mudrošću poigravali sa ljudima. Čovek današnjice će lako odbaciti takvo objašnjenje, ali ostaje lišen pravog saznanja o svojim trenucima kad mu saznanja dolaze neočekivano.
Instikt, intuicija, šeto čulo – zasad imaju samo početna objašnjenja, nagoveštaje moguće istine. Ali, najveći deo tog fascinantnog područja ljudske psihe ostaje neistražen.