Legenda o Longinu, rimskom vojniku pravog imena Gaj Kasije, potiče iz drevne škrinje čiji sadržaj čine čudesna isceljenja pod okriljem hrišćanstva. Longin je bio rimski centurion prisutan prilikom Isusovog raspeća koga, zbog ispoljenog saosećanja ka raspetom Hristu, pominje i Novi zavet. Gaj Kasije, alijas Longin, jednim preciznim zamahom kratkog rimskog koplja prekratio je Isusove muke na krstu. Njegov lik je evociran 1965.g. u nevešto napravljenom holivudskom epskom spektaklu. Najveću ikad ispričanu priču tumačio je, između ostalih, glumac Džon Vejn, zapamćen po jednoj rečenici, izgovorenoj u maniru klasičnog teksaškog otezanja: ‘Zaista, ovaj čovek je bio božiji sin’.
Po vatikanskoj verziji događaja, Longin je bio gotovo slep. Kada je grupa vojnika stigla na Golgotu da prekrati muke raspetima, pre početka Sabata, kako je od Pontija Pilata tražio jevrejski prvosveštenik Kaifas, među njima je bio i Kasije. Gledao je kako nekoliko vojnika sistemski sakati dvojicu nesrećnika na krstovima, levo i desno od Hrista. Njegovi drugovi, mladi vojnici Gestas i Dismas, zgroženi prizorom, okrenuli su mu leđa. Longin je bio dovoljno radoznao da posmatra i sluša sistemsko lomljene kostiju, probadanje tela žrtava i prasak njihovih smrskanih lobanja. Prišao je Hristu i, da bi ga spasao daljeg bola, zabio je svoje koplje u desnu stranu njegovog tela, između četvrtog i petog rebra.
Kada su, iz Isusovih rana, šiknuli krv i voda, nekoliko kapi je poprskalo rimskog centuriona po licu i istog trenutka mu se vid vratio. On se tada okrenuo novoj religiji, tek u povoju; napustio je rimsku vojsku, postavši monah u Kapadokiji. Tu je, po guvernerovom naređenju, uhapšen, počupani su mu zubi i odsečen jezik. Ali, kako spisi govore, Longin je i dalje mogao da govori, jasno i glasno…
Za relikvije se smatralo, oduvek, da poseduju isceliteljske moći; trebalo ih je samo dodirnuti, pa da se čudo desi. U svetu pravoslavlja, čudotvornost moštiju nekih svetaca dokazana je mnogo puta. Posle posete značajnijem svetilištu, hodočasnici su često kući nosili verske predmete – komadić svetiteljeve haljine, kost, kamenčić sa svetiteljevog groba, pa čak i deo krsta na kome je Isus raspet, bezuslovno verujući da će im natprirodne moći relikvija i dalje pomagati. Izvor: Treće Oko