Mnoge veštice se ne ograničavaju samo na jednog magijskog ljubimca već ih imaju više. Naravno, uprkos predrasudama to ne moraju obavezno da budu crne mačke ili gavrani. Prava je istina da srednjevekovne veštice uopšte nisu držale crne mačke, već prugaste, koje su poticale od pripitomljenih divljih mačaka. Na pitanje zašto su baš mačke omiljene životinje veštica nije teško dati odgovor. Ako se pogleda u prošlost može se videti da je mačka bila sveta životinja još u starom Egiptu, gde je predstavljala boginju Bast.
Povezanost boginje i mačke se kao motiv sreće i u mnogim drugim kulturama i stoga se ne treba čuditi činjenici što je mačka omiljena životinja veštica. Veštice, pored toga, mačku smatraju mističnim stvorenjem koje im može pomoći da razotkriju tajne njihovih vlastitih unutrašnjih dubina, povezuju je sa noći i tvrde da im ona pomaže da dođu u dodir sa njihovom tamnom stranom bića koju većina ljudi uporno i panično pokušava da izbegne umesto da je prihvati i integriše. Mačke tako u metaforičkom smislu vode veštice kroz tminu njihovih duša rasterujući strah od onih delova ljudske psihe od kojih se jako puno može naučiti ako se ne odbace i iza kojih, po veštičojem učenju, leži svetlo istinske samospoznaje.
Sa gavranima je stvar nešto drugačija. Keltska mitologija je puna priča o ovim pticama, a najveći broj današnjih veštica inspiraciju i duhovno ispunjenje nalazi baš u keltskom panteonu. Tako je ostalo zabeleženo da je bodinja Morrigan mogla da se pretvori u gavrana, nakon čega bi kružila iznad bojnih polja. Cailleach, zastrašujuća starica, takođe se pojavljivala u obliku gavrana. Keltski bog Bran je isto tako bio povezan sa gavranom. Gavrani se sreću i u motivu divljeg lova, gde lete ispred Velikog rogatog lovca. Ova ptica se, dakako, sreće i u drugim mitologijama širom sveta. U tevtonskoj tradiciji dva gavrana, zvana Hugin i Munin, prate boga Odina. Grci su gavrana smatrali proročkom pticom, posvećenom bogu Apolonu. Takođe su verovali da je gavran nekada bio potpuno bela ptica, ali da ga je Apolon prokleo da bude večno crn kada mu je doneo vest o neverstvu negovog ljubavnika Koronisa.
Arapi gavrana zovu Abu Aajir – otac predskazanja. Za Tibetance je gavran glasnik najvišeg bića. U hrišćanskoj tradiciji, međutim, gavran zauzima mnogo manje cenjeno mesto. On je, po legendi, bio jedna od ptica koja je poletela iz Nojeve barke u potrazi za zemljom, ali je zbog toga što se nije vratio da donese vest o kopnu koje je pronašao proklet da bude crn i da jede crkotine.
Veštice smatraju da ih gavran vodi ka neponovljivoj avanturi prepunoj neočekivanog i opasnog. One kažu da magija, često podrazumeva, i cilju sticanja duhovnih znanja, preuzimanje velikih rizika i izlaganje mogućoj propasti, a da je baš gavrana taj koji ih vodi duž toga puta.Gavrana za svog magijskog životinjskog pomagača biraju pogotovo veštice posvećene boginji Morrigan pošto je gavran, kako je to već rečeno, simbol njenog aspekta ratnice, proročice, čarobnice i isceliteljke. Veštice, sem toga, koriste gavrana kao duhovnog vodiča, ali i kao pomagača u ritualima zaštite, divinacije, isceljenja i aktiviranja psihičke energije.