Tada je doktor Mudi upitao dečaka: ‘Džejsone, šta ti misliš o svemu tome? To se dogodilo pre tri godine, pa mi sada reci da li te je to što si doživeo na neki način promenilo i šta ti misliš, šta je to sve značilo?’ Džejson je odgovorio: ‘Dakle, moram priznati da o tome mnogo razmišljam. Mislim da sam tada zaista umro, pa mi se pružila prilika da vidim mesto gde svi odlaze kad umru. Ja se ne bojim umreti. Tamo sam shvatio da je od svega najvažnije da volite druge ljude dok ste ovde na zemlji i dok ste živi.
Lane je umro je dan dečak iz mog razreda. Imao je leukemiju. Niko nije hteo o tome razgovarati, ali sam im rekao da je donu dobro tamo gde je sada i da smrt nije ništa veliko. Ispričao sam im šta sam doživeo kad sam umro’. Doktor Mudi je potom zapitao dečaka: ‘Da li si zapazio bilo šta u vezi sa ono dvoje ljudi koji su te vodili kroz onaj tunel’?
Džejson je nastavio: ‘Oni su me dočekali u tunelu i pomogli mi da prođem kroz njega. Zapravo, nisam znao gde se nalazim, a svakako sam hteo stići do svetlosti koja se nazirala na kraju tunela. Moji vodiči rekli su mi da će sve biti u redu i da će me oni odvesti do svetlosti. Osetio sam veliku ljubav prema njima. Nisam im video lica, nego samo siluete. Lica sam im video tek kad smo izašli iz tunela. Ono što sam tamo ugledao teško je objasniti, jer se jako razlikuje od ovog sveta. Nemam reči kako da to sve opišem. Ti ljudi izgledali su kao da na sebi imaju jako belu odeću. Sve je bilo jarko obasjano’.
Doktor Mudi zapitao je Džejsona da li je sa njima razgovarao i šta su mu rekli. ‘Uopšte nismo razgovarali. Stvar je u tome da sam pogađao njihove misli, a oni su pogađali moje’. Doktor Mudi prekinuo je dečaka pitanjem: ‘Rekao si mi u jednom našem razgovoru da si tada umro. Možeš li mi reći nešto pobliže o tome’? Džejson je odgovorio: ‘Mislite onda kad sam lebdeo iznad automobila hitne pomoći? Dakle, gledao sam prema dole, lebdeći izbad tog automobila. Znao sam da je moje telo u automobilu, a da sam ja iznad njega. jedan od ljudi iz hitne pomoći rekao je da mu se čini da sam mrtav, a kad sam pokušao da sa njim razgovaram, niko me nije čuo, pa mi je bilo jasno da sam zaista mrtav. Čim sam shvatio da sam mrtav, otvorio se ispred mene onaj tunel i ugledao sam onu svetlost na njegovom drugom kraju. Čim sam ušao u tunel začulo se ono šištanje vazduha. Unutra je bilo zabavno. Lepo je bilo u tunelu’.