I druga iskustva pokazuju da kontakte sa drugim dimenzijama nemaju samo ljudi u komi. već i oni koji su na samrti. Evo još jednog svedočanstva jedne žene: ‘Pre više od dvadeset godina otišla sam da posetim baku svoje prijateljice koja je bila na samrti. Dok sam ćuteći sedela pored njenog kreveta, osetila sam da me izuzetno snažna energija nosi kroz prozor. Pod sobom sam videla Zemlju, kako se udaljava neverovatnom brzinom. Nisam imala ni telo ni identitet, više nije bilo važno da li sam Manuela ili žena koja je u tom trenutku umrla, beskonačnost je bila jedina važna stvar.
Veoma je snažno i iskustvo koje je Izabela Aljende doživela u trenutku smrti njene kćeri. U autobiografskoj knjizi ‘Paula’ Izabela piše da je, kada joj je kći umrla, pala na njeno telo da bi je poslednji put zagrlila. Odjednom je videla da se soba puni bestelesnim bićima. U isto vreme, dok je gledala kako Paula napušta telo, i ona je počela da se uzdiše. Osetila je da sa kćerkom leti nad brdima i dolinama, dok nisu stigle u šumu starih sekvoja, gde je doživela jedinstvo sa svemirom, tipično za stanje ekstaze. ‘Osetila sam da ulazim u svežu vodu i shvatila da se putovanje kroz bol završava apsolutnom prazninom. Ta praznina je, ustvari, puna svega onoga što u svemiru postoji. Istovremeno je i sve i ništa. Svetlo i tama… Ja sam istovremeno i Paula i ja, i ništa i sve ostalo, i u ovom i u drugim životima, besmrtna’.
Istraživači iskustava bliske smrti potvrđuju da se to iskustvo ne razlikuje od iskustva spontanih ili namernih izlazaka iz tela osoba koje su u tom trenutku fizički potpuno normalne i svesne.