Malo drugačiji primer opsednutosti dogodio se u Francuskoj 1565. godine. Nikol Obri je, dok se molila u osami, posetio duh njenog dede sa molbom da se održe mise u njegovo ime, da se siromasi pomažu i da se obave izvesna hodočašća ne bi li njegova duša prešla iz čistilišta u raj. Ova opsednutost bila je praćena grčevima. Nikolina porodica želela je da izbegne troškove hodočašća, pa se za pomoć obratila jednom dominikanskom kaluđeru koji je od duha zatražio da se predstavi. Duh je prvo tvrdio da je Nikolin deda, da bi posle promenio iskaz i rekao da je njen dobri anđeo. Smatrajući to sumnjivim, kaluđer je insistirao na pravom identitetu duha, i on se naposletku predstavio kao jedan od demona.
Kaluđer je zbog toga odlučio da se pristupi egzorcizmu koji je nad Nikol vršen dva puta dnevno. Ovaj demon u njoj bio je imun na sve tradicionalne metode isterivanja (sveta vodica, molitva Bogorodici, znak krsta…), tako da su jedino nafora i euharistija – telo i krv Hristova – mogli pomoći da se demon umiri. Tokom egzorcizma dešavali su se i brojni parapsihološki fenomeni, a demon je konačno napustio Nikol 8.februara 1566. godine.
Za Nikol Obri ponovo se čulo deset godina kasnije. Naime, ostalo je zabeleženo da je ona 1577. godine oslepela, ali joj je, pomoću jedne relikvije koja je povezivana sa svetim Jovanom Krstiteljem, vid na čudesan način povraćen.