Usled planetarne karmičke žetve, narastajućih kataklizmi i nevolja, te usled pojačanog priliva zračenja Duha Života koji najavljuje propast starog i nastanak novog sveta, satanska sila očajničkim trzajima pokušava da instalira jednu parodijsku imitaciju Carstva mira, ne bi li nekako sačuvala svoju vlast i svoj uticaj. Ona sila destrukcije koja je milenijumima delila ljude, međusobno ih huškala i suprotstavljala, sad ih hoće kroz nekakav planetrani savez oko sebi i svojih pomagača nakazno ujediniti, tako da ljudi, narodi i plemena vezani za moćnike žive jednisa drugima, ali ne i jedni za druge i saosećajno jedni u drugima. Za Duha ljubavi, Hrista Gospoda, u toj parodijsko-zavereničkoj svetskoj imperiji lažnih svetlonoša nema mesta! A bez Hrista Pomiritelja svako ujedinjavanje je lažno i trulo i vodi u još veće podele i sukobe.
Iako su u središnjoj Africi decenijama vođeni plemensko-građanski ratovi, iako su poslednjih godina krvavo intenzivirani i u ostalim delovima Afrike u cilju borbe za energiju, Severnoatlantski savez se nameće lažno i prepredeno kao zaštitnik ljudskih prava (a štiti samo pravo jačeg, pravo koncernih imperija i interese strateški skoncentrisane moći).
Njemu je za sada bitno da stvara lažni mir, pre svega u Evropi – jer ko kontroliše kolevku moderne civilizacije, može da ovlada i celom planetom (sada su vam jasni planovi Nemačke i njene Evropske Unije?). I zato svako ko buntovno ustane protiv projekta novog, američko-nemačkog neokolonijalističkog projekta, može da dođe pod udar novih krstaša i inkvizitora. Sirovim buntom, prkosom, osvetoljubljem, američki imperijalizam se ne može uspešno pobediti, već samo životom u Hristu, držanjem do duhovnog dostojanstva, životom u pokajničkoj pokori. Samo uzvraćanjem na zlo dobrim, onaj koji ne bira sredstva da ostvari svoje ciljeve, može se pobediti i razotkriti kao služitelj satanske sile.