I prvi anđeo zatrubi, i ‘nasta grad i oganj pomešan s krvlju’, i padoše na zemlju, te zemlja izgore i trećina drveća izgore, i sva zelena trava izgore.
I drugi anđeo zatrubi: i kao velika gora, ognjem zapaljena, bi bačena u more: i trećina mora postade krv, te pomre trećina stvorenja koja žive u moru i trećina lađa propade (Jov. 8: 8,9).
Kad zatrubi treći anđeo, ‘pade sa neba velika zvezda goreći kao buktinja (8,10).
A kad zatrubi truba četvrtog anđela, ‘bi udarena trećina sunca i trećina meseca i trećina zvezda’… ‘I videh i čuh jednog anđela gde leti posred neba govoreći snažnim glasom: ‘teško, teško, teško onima što stanuju na zemlji od ostalih glasova truba, trojice anđela koji će zatrubiti’ (8,12).
I kad peti anđeo zatrubi, Jovan saopštava nešto strašno: ‘I videh zvezdu gde pada s neba na zemlju, i dade joj se ključ od studenca bezdana; i otvori ždrelo bezdana, te se podiže dim iz ždrela kao dim velike peći’ (9:1,2).
To je kao pad anđela, kao da je nečastivi prisvojio Zemlju. Iz tog dima izlazi roj paklenih skakavaca, spremnih da muče ljude, one ‘koji nemaju Božjeg pečata na čelima’…
I kad zatrubi truba šestog anđela, bejahu ‘odrešena četiri anđela koji su svezani kod velike reke Eufrata… koji behu pripravljeni na sahat, i dan, i mesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi’ (9,15).
Šta sve ovo treba da znači? Ne pada li na čovečansto, naznačeno sviranjem truba, ono što je ono milenijumima unosilo u atmosferu i u astralne i materijalne planete u kojima su se ‘skladištili’ naši neočišćeni uzorci? Apokaliptične sile ubrzavaju proces uzroka i posledica. A posledice su toliko ogromne da sa neba padajuća zvezda otvara ponor zemlje tako da ‘pocrneše sunce i nebo od dima studenčeva’ (9,2).
A ono demonsko u čoveku, što predstavljaju četiri pala anđela sa Eufrata, dovodi do još jedne delotvorne posledice – u vidu novih zamaljskih katastrofa. To je kosmički proces čišćenja.