Izgleda sasvim moguće da je kamenje iz Ike falsifikat, ali je veoma teško poverovati da ih je sve – a procenjuje se da ih ima preko 50.000 komada – gravirao siromašni, neobrazovani farmer koji nije ni znao kako izgledaju razne vrste dinosaurusa. Ni jedan nezavisna studija nije sprovedena, makar samo da se eventualno autentični artefakti odvoje od falsifikata. Istaživač koji najduže poznaje Kabreru, Erih fon Deniken, neprekidno je ponavljao da su neki primerci definitivno falsifikati. Takođe je bacio sumnju i na poreklo čitave kolekcije. Na kraju, možda je upravo Deniken najbolje razumeo Kabrerin motiv. On je ubeđen da Kabrera priča priče i kaže: ‘A kamen je prava stvar, jer se ne uklapa ni u jednu naučnu šemu ili stvar. Starac koristi gravure za koje zna da moraju biti falsifikat, da bi pružio podršku sopstvenim verovanjima. zašto? Zar je postao toliko zaljubljen u svoje teorije da je poverovao kako će ih ove imitacije podržati’?
Kabrerino interesovanje za medicinu i arheologiju ga je možda učinilo podložnim za genijalnu prevaru, pa ako je tako, on nije i jedini koji je profitirao. A možda je zavarao sam sebe, željim očima nalazeći dokaze svuda. Te 1966. godine, mediji su bili preplavljeni temom interakcije čoveka i dinosaurusa, posebno zahvaljući filmu Milion godina pre nove ere. Da li je to bio izvor Kabrerine inspiracije? Ili su ga inspirisale takozvane Akambro figurine, nazvane po mestu porekla u Meksiku, gde je 1925. godine Danac Valdemar Julsrud pronašao na stotine glinenih figurina dinosaurusa koji – kao i njihovi parnjaci iz Ike 40 godina kasnije – skakuću rame uz rame sa čovekom? Odgovora nema.