Meri Šeli je ovoliki uspeh postigla zato što je postavila suštinsko pitanje: sve ovo znanje, sva ova istraživanja, kuda nas oni vode? Treba li prihvatiti projekat koji, u ime progresa, može da nas odvede u jedan čisto patrijarhalni, muški svet, gde žene nisu potrebne, svet opsednut racionalnošću i željom da se zavlada prirodom? Na ovaj način, a često i mnogo radikalnije, mnoge žene i poneki muškarci danas shvataju ovaj problem.
Mogućnosti i posledice naučnog mačizma postaju sve vidljivije i sve strašnije. Tesna veza između naučnih ideala i njihovih muških vrednosti postojala je i od ranije. Mnogobrojni dokumenti pokazuju da je mehanicistička filozofija XVII veka imala jasan cilj: nova saznanja treba da budu ‘muška’ i Čovek od nauke traba da postane gospodar Prirode – žene. Nova vizija sveta, nastala u to vreme, ženi dodeljuje pasivan i podređen položaj, čak i kad je u pitanju reprodukcija: mehanicistički filozofi XVII veka, kojima nije bilo dovoljno to što su u svojim sistemima čitav život proterali iz kosmosa, umanjili su ulogu žene pri rađanju i prirodu proglasili nesposobnom da stvori život, pripisujući mrtvoj inertnoj materiji kvalitete idealne žene.
San o čistom očinstvu, ostvarenom bez učešća žene, takođe je veoma star. Na primer, u grčkoj mitologiji, Prometej stvara čoveka od ilovače, a Meri Šeli naziva svog Frankenštajna ‘modernim Prometejem’. Apolon umanjuje ulogu žene u reprodukciji i govori: ‘Nije majka ta koja rađa onog koji se naziva njenim sinom: ona samo hrani seme koje nosi u sebi. Onaj koji rađa je čovek koji je oplođava: ona je samo stranac koji čuva mladi izdanak.’ U laboratorijama današnjice možemo videti ostvarenja ovih reči. Tako, na primer, Žan Luj Turen piše: ‘Period nakon kojeg fetus postaje sposoban da živi izvan majčine materice svakim danom se smanjuje… Uskoro će doći dan kada će se poklopiti ove dve etape: početak u epruveti i kraj u inkubatoru. Više neće biti potrebno da fetus prolazi kroz žensku matericu. Okončanje ove patrijarhalne strategije biće stvaranje veštačke materice. To će, tvrde propovednici naučnog napretka, unaprediti slobodu žene. Tako je profesor Žan Bernar, predsednik Nacionalnog etičkog komiteta Francuske, pisao u časopisu Mond: posle 2050. godine, ljudski zametak će u potpunosti moći da se razvije u specijalizovanim centrima, izvan majčine materice…
Ljubav dva roditelja postaće jednaka, jer će i otac i majka postati jednaki. Tako će nastupiti ‘srećna’ epoha u kojoj će žene biti ‘oslobođene’. Poznati pariski filozofi aplaudirali su slušajući biotehnologe kako izlažu svoje ‘oslobađajuće’ vizije. Da, Frankeštajn se vratio… Nevolja je u tome što je on stvorio čudovište. Ne samo fizičko čudovište, već i monstruma nesposobnog da voli. Meri Šeli nas je upozorila. Ona je ukazala na opasnost od onoga što se naziva simboličkim ubistvom majke. Treba li da se suprotstavimo novom Prometeju? Zanimljivo je videti kako ateisti, ujedinjeni u svojoj ljubavi prema nauci, daju negativan odgovor na ovo pitanje. Ko će se usuditi da se suprotstavi ‘izuzetnim’ naučnim dostignućima i ostvarenjima? Trenutno izgleda da niko neće stati na put modernom Prometeju, ali to je samo privid. Ima nas dosta… A oni koji se još dvoume, neka pročitaju iznova roman Meri Šeli i dobro razmisle o njenom upozorenju.