Evo na kraju još jednog zanimljivog slučaja. Paolo Favlini kaže da je doživeo egzistenciju paralelnu sa zemaljskom i da je ona izgledala stvarnije od ove, obične. On kaže: ‘Pre deset godina doživeo sam u Francuskoj saobraćajnu nesreću i pao u hipoglikemičnu komu, tako da sam četrdeset dana bio u nesvesnom stanju. Za to vreme nalazio sam se na jednom drugom mestu. Plovio sam, potpuno go, drvenom pirogom po veoma širokoj reci čije su obale bile bogato obrasle vegetacijom. Osećao sam krajnju ugodnost. Preda mnom je bio dečak od osam do deset godina. Sve je bilo toliko stvarno – boje, svežina i čistoća vazduha – i nisam imao nikakvu predstavu o prethodnom, odnosno životu pre kome. Nikada se nisam tako dobro osećao.’
Onda se dogodilo nešto neverovatno – dečak je pao u vodu i progutala ga je ajkula. Kada se Paolo vratio u svoju kolibu u njoj je našao ‘čoveka reke’ i požalio mu se zbog smrti dečaka. ‘Čovek reke’ mu je tada odgovorio: ‘Ne sekiraj se, ovde je sve drugačije. Moraš još mnogo toga da naučiš’. I, u tom trenutku se dečak pojavio u kolibi.
Paolo je nastavio: ‘Shvatio sam da u toj dimenziji ne postoji uobičajeno prostor-vreme, već se istovremeno na raznim mestima doživljavaju različite situacije. U tom trenutku se scenario promenio i našao sam se oženjen prekrasnom ženom istočnjačkog izgleda. Onda je i ta situacija nestala i usledile su druge koje su izgledale isto tako stvarno. I kada je sve nestalo, preda mnom se pojavilo nebesko biće sačinjeno od čiste energije, koje nije ni ličilo na čoveka i reklo mi: ‘Očekivali smo te, ali sad, na žalost, moraš da se vratiš, tvoj trenutak još nije došao’.
Osetio sam očajanje, želeo sam da ostanem tamo. Imao sam utisak da me je neka snažna energija odnela ka mom fizičkom telu. Kada sam ponovo ušao u njega, osetio sam jake bolove, uprkos injekciji morfijuma. Otvorio sam oči i lekari su se zapanjili, mislili su da sam mrtav. Pitali su me kako sam, ali sam ja zatvorio oči. Nisam hteo da budem živ, želeo sam da odem na onaj svet.
Taj doživljaj je izmenio moj život. Pre toga sam imao uobičajene želje i navike – želeo sam da imam novca, lepu ženu, dobra kola… Od tada me materijalni aspekti života više ne interesuju, sad želim da živim u skladu sa onim što osećam u sebi, u dubini svoje duše.