Dva čoveka su bila ključna za Delpasovo otkriće: dr Grej Volter i Vilijam Jong van Amsink – kibernetičar. Ovog drugog je Delpas upoznao na simpozijumu dok je govorio o svojim istraživanjima biofidbeka kao terapije bolesnika od hipertonije. Osim što su ovi eksperimenti slični Volterovim opitima, oni su rešavali najveći Delpasov problem – problem sa samrtnicima. Sada je ovaj problem mogao biti rešen time što bi se Amsinkovi hipertoničari pored fidbeka obučavali i u uključivanju monitora. Postojala je i velika verovatnoća da, usled visokog pritiska, podlegnu moždanom udaru i tako, spontano, izvedu dotad nemoguć eksperiment. I to se jednog dana stvarno i dogodilo.
Jedna 60-godišnja Amsinkova pacijentkinja dobila je hipertonično krvarenje i priključena je na aparate. Ovoga puta aparatura je bila modifikovana po principu uređaja na aerodromu koji registruje metal u prtljagu. Metalni deo prtljaga otkriva se i prepoznaje po zvučnom signalu. Aparatura je trebalo da otkrije i prepozna prolazak svesti po jednom jedinom markiranom delu svesti – a markiran je željom da se uključi monitor. Pretpostavka je bila da, ako pamćenje i svest ne propadaju nego po smrti napuštaju telo, onda će njihov prolazak biti registrovan u aparaturi pomoću onog obeleženog dela svesti. Ovaj obeleženi deo svesti je markiran u molekul pamćenja tokom prethodnog uvežbavanja namere da se uključi monitor. Prema tome, ljudski duh, koji je akumuliran u nekoj nepoznatoj energiji, u trenutku smrti napušta telo, a jedan njegov mali deo, markiran molekulima pamćenja za uključenje monitora, pri tom ostavlja trag na ekranu i to kao što to čini metalni predmet u uređaju sa aerodroma.
Uređaj za registrovanje metala postavlja se na aerodromu, ali gde postaviti uređaj za registrovanje duha koji napušta telo posle smrti? Odgovor glasi: na ničiju zemlju. Neposredno posle smrti mozga, kada je sigurno da efekt na ekranu ne bi bio dobijen vitalnim strujama mozga, ali ne suviše kasno da se molekuli pamćenja ne bi potpuno razgradili i raspršili.
U tri sata popodne, nakon devet sati borbe za pacijentkinj život pomoću aparature za održavanje života, EEG je pokazao nulte linije. Kada su aparati konačno isključeni, na ekranu se pojavio bljesak. Veo hiljadugodišnje tajne bio je skinut. Molekul pamćenja, to jest duh i svest napuštaju telo posle njegove smrti.