Nešto slično dogodilo se 1924- godine u Iraku. Piloti kraljevske vazdušne armade, Dej i Stjuart, bili su prinuđeni da ateriraju u pustinji. Tragovi od aviona bili su veoma jasni na pesku, ali uskoro su nestali. Pilote nikada nisu našli, mada u blizini mesta ateriranja aviona nije bilo ‘živog peska’, niti skrivenih bunara.
Neverovatan događaj zbio se i 1930. godine u severnoj Kanadi, gde su u eskimskom selu Andžikuniju nestali svi žitelji. U pustom selu, ostala je odeća, hrana u ohlađenim ognjištima, čak i puške, bez kojih Eskimi nikada ne izlaze iz kuće. Lovac Džo Lejbel prvi je otkrio da je selo opustošeno, ali da su čak nestali i grobovi na seoskom groblju!
Američki vojni avion sa 32 putnika, davne 1947. izgubio je kontrolu i srušio se. Uzaludni su bili napori spasilaca da što pre stignu na mesto havarije i ukažu prvu pomoć nastradalima. Među krhotinama aviona nije bilo tragova ni živih ni mrtvih?! Bije bilo krvi, niti drugih tragovokoji bi potvrdili da je u avionu bio makar jedan čovek. Ovaj događaj je zainteresovao i specijalne službe, ali sva njihova istraživanja bila su bezuspešna.
Zabeleženo je i nekoliko slučajeva nestanaka kompletnih posada i ljudstva sa brodova na otvorenom moru. Podsetimo se samo istorije čuvenog broda ‘Marija Celesta’, koji je pronađen u blizini Azorskih ostrva. Ljudi koji su nestali sa broda sa sobom nisu poneli ni najosnovnije stvari, pa čak ni novac…
U julu 1889. godine u novinama ‘Dejli Kronikl’ izdato je saopštenje da se izvesni gospodin Makmilija, član porodice koja je vlasnik izdavačkog preduzeća ‘Makmilijan’, popeo na brdo, mahnuo rukom prijateljima i – nestao. Ni velika ponuđena novčana nagrada nije pomogla i ovaj događaj nikada nije razjašnjen.