Pri sviranju sedme trube, posle tako mnogo strašnoga javlja se jedna oslobađajuća vizija. Jovan izveštava: ‘I odjeknuše veliki glasovi na nebu govoreći: vladavina nad svetom pripade Gospodu našem i Njegovom Mesiji, i vladaće u sve vekove’… ‘I otvori se hram Božji na nebu i posta vidljiv kovčeg njegovog saveza u hramu njegovom, i nastaše munje, i glasovi, i grmljavine, i zemljotresi, i grad veliki’ (11,15-19).
Scena se iz osnova promenila. Vidljivost kovčega upućuje na prisustvo Božije među ljudima, koje će biti i očigledno na kraju Apokalipse, na nekoj ‘novoj zemlji’ sa novim ‘nebom’.