Što je iskustvo bilo bolnije i teže; što smo iskusili više takvih teških i traumatičnih iskustava, to će i energetske rupe u našem sistemu biti brojnije i veće. U običnim okolnostima, ljudi su puni toga što mi zovemo „energetskim rupama“. Rupa je bilo koji dio vas samih koji je bio izgubljen, za koji ste izgubili svjesnost. Na kraju, ta osviještenost što smo izgubili je naša suština. To može biti gubitak ljubavi, sposobnosti za kontakt, gubitak snage. Svi imamo puno rupa ali toga nismo svjesni. Rupe nastaju u djetinjstvu, djelimično nastaju kao rezultat traumatičnog iskustva ili konflikta sa okruženjem. Možda vas roditelji nijesu cijenili, obraćali vam se onako kao što ste željeli. Kad postignete emocionalnu vezu sa nekim, punite svoje rupe sa drugom osobom. To je ono kad se kaže da „odgovaraju“ jedno drugome. Jedan čovjek odgovara rupama drugog. Drugim riječima, počinjemo u svoj život privlačiti ljude slične nama, koji su i sami necjeloviti, a negativne emocije koje ti ljudi osjećaju, poput ljutnje, tuge i straha, automatizmom postaju dio našeg energetskog sistema, pa ih tada i sami počinjemo doživljavati. Budući da smo energetski necjeloviti, postajemo prijemčivi i za ostale niskovibracijske energije iz kolektivnog energetskog polja s kojim rezoniramo, a to je, uz proživljene traume i gubitak spiritualne energije, još jedan bitan razlog zašto je život takvih ljudi najčešće obilježen neugodnim emocijama i prožet bolom.