Kalendar Maja je apsolutno zapanjujuć, ali ono što nas posebno može zanimati je fantastičan opseg vremena koji kalendar obuhvata. To takozvano dugo računanje dana , čini ukupno pet vremenskih ciklusa. To znači da je moguće precizno datirati neverovatno daleke događaje. Najviša jedinica ovog kalendara – alautun, ekvivalentna je količini od 23 000 miliona dana.
U knjizi Misterija Drevnih (Eric i Craig Umland :Mystery of the Ancients), autori Erik i Krejg Amlend pišu: ‘Drugim rečima, ti primitivni zemljoradnici znali su da mere vreme jedinicama većim od 23 000 miliona dana! Majanski zapis iz Kvirigve pominje događaje koji su se odigrali pre 90 miliona godina. Drugi natpis, pronađen na istom lokalitetu, govori o događajima od pre 400 miliona godina!’
Ali čemu tako neverovatni brojevi? Kakva je bila njihova svrha? Iako i mi koristimo tako daleke datume, oni se obično odnose na maglovite geološke periode vremena čije je granice unutar nekoliko miliona godina veoma teško definisati. Nasuprot tome, majanski kalendar i njihovi zapisi uopšte ne pate od te vremenske maglovitosti. Oni govore o specifičnim datumima starim milione godina. Poređenja radi, to bi bilo kao kada bismo danas upotrebili sopstveni kalendar da opišemo događaj koji se odigrao 30. avgusta 30 000 000. godine pre nove ere!
Za razliku od Maja, prvi događaj o kome posedujemo ikakvo specifično znanje odigrao se pre samo 5 000 godina. Iza tog vremena je potpuni hronološki mrak. Ali ne i za Maje, kojima kalendar pruža mogućnost da se pozivaju na događaje iz određenog dana, nedelje i meseca od pre mnogo miliona godina!
Komentarišući ovi fascinantnu činjenicu, Erik Tomson u knjizi Svetovi iz prošlosti (J.Eric Thompson: Worlds of the past) kaže da jedino problemi koji se bave stelarnim distancama i međuplanetarnim putovanjem zahtevaju jedinice mere ove veličine!