Društveno uređenje varira u zavisnosti od prostora. Oko reke Termodont se najčešće spominje carstvo, sa centralizovanim uređenjem i caricom na čelu ili kraljevstvo sa kraljicom. Carstvo ili kraljevstvo ima jako organizovanu vojsku čije su ratnice verne vladarki, zatim postoje ministarstva, sudstva i na čelu su, naravno, žene. Vlast se stiče nasleđem, tj. sa majke na ćerku, ili selekcijom: biranjem najlepše, najjače, najvestije žene, jer carica nema potomke zbog nepriznavanja i odbijanja polnog opštenja sa muškarcima. Na Kavkazu se najčešće javlja pleme sa ženom – poglavicom na čelu, ili gradovi sa utvrđenjima i vojskom. Jedna verzija na Kavkazu spominje hanstvo sa ministrima, sudstvom, sveštenstvom, vojskom i hansom na čelu, ali ova priča nema dokaze ni vremensko lokalizovanje.
Plemena se još pominju u delovima sveta koji su, po piscima, nerazvijeni: npr. Americi, tek „otkrivenoj“, nenaseljenoj civilizovanim svetom, pa su tako plemena oko reke Orinoko i u delovima Brazila neorganizovana a vladavina i običaji su surovi.
Gradovi se spominju najviše u delovima sveta koji nisu uopšte ni posećeni ni ispitani i potpuno su nepoznati, pa tako pisci spominju gradove u sred pustinje Magreba gde muškarci ne smeju da odu jer odmah umiru, a koji su organizovani podelom rada, gde nema malih i velikih, sporova oko imovine i gde vera zabranjuje zavist, težnju ka većem, boljem, raskoši. Predele koje nisu smeli da ispitaju pisci su idealizovali, zamišljajući u njima savršen svet, ali nedodirljiv i nepoznat jer se niko iz njega ne vraća i niko se više ne usuđuje da ode.
Klase među stanovnicima, bilo carstva, plemena ili grada, ne postoje. Izdvaja se samo vladarka, koju svi obožavaju, a ostali narod je jednak – svi ratuju i svi rade iste poslove.
Delatnosti naroda žena su uglavnom ratovanje, lov, zemljoradnja, kao i bavljenje raznim zanatima: izrađivanjem oružja, koža, čamaca i dr. Njihova zemlja je vrlo bogata zlatom i biserima koje one izvoze u druge zemlje.
Ratovanjem su se Amazonke najčešće borile za opstanak, ali i za prevlast među susednim narodima – spominje se da su vladale mnogim narodima, porobile mnoga plemena i gradove. Pominju se u Trojanskom ratu, kada su ratovale na strani Trojanaca i bile su poražene. Libijske Amazonke su, po Dionisiju, pokorile susede da bi došle do Sirije, odakle su prešle Malu Aziju, stigle do Trakije i posle ovih osvajanja se vratile u Libiju. U Pompejevom pohodu na Kavkaz na strani Albanaca su učestvovale i Amazonke, ali su pretrpele poraz. Plutar, Flavije Arijan, Diodor Sicilijanski i Nizamija Gindezevija ih dovode u vezu sa Aleksandrom Makedonskim. Po ovim pričama, između Aleksandra Makedonskog i Amazonki je tekla prepiska. Po jednoj legendi, amazonska carica Telestra je Aleksandru Makedonskom ponudila da provedu noć zajedno, jer bi njihovo dete – njega kao močnog vojskovoće i nje, najlepše Amazonke – bilo „pravo čudo“, što je on prihvatio. Amazonke su često nudile pomoć Aleksandru Makedonskom, što je on uglavnom odbijao. Neke priče navode da je došlo do sukoba između Amazonki i ovog poznatog vojskovođe u kome su one poražene. Sve ove priče pobija Flavije Arian i tvrdi da su one morale izumreti mnogo pre Aleksandra Makedonskog.
Amazonke su imale jako razvijenu vojsku, bile su bolje naoružane od većine svojih neprijatelja. Ratovale su na konjima, služile su se lukovima, sekirama, šlemovima, štitovima, omčama, kopljima, i prve su među svojim susedima imale gvozdeno oružje. Bile su izuzetno ratoborne i hrabre, što je njihove susede navodilo da posumnjaju da su žene, pa Palefat piše da se o njima govori „da nisu žene, već muškarci“.
U većini ratova one su pobeđivale, ali su kao razlog njihovog nestanka navođeni porazi od Grka, Aleksandra Makedonskog, Langobarda (njihova carica je izgubila bitku sa Heraklom, zatim sa Ahilejem i njihova država od tada ne postoji).