Borisoglebsk se nalazi u regionu Voronjež i jena je od najaktivnijih oblasti NLO viđenja. Ovo poslednje tvrdi A.Plaksin, stručnjak Ministarstva odbrane Ruske Federacije i nekadašnji vodeći učesnik programa SETKA. Osamdesetih godina prošlog veka oformljena je posebna vojna komisija, sa zadatkom da proučava NLO u toj oblasti. Veličina letelica koje su videli i onjima izvestili vojni posmatrači varirala je od dimenzija teniske loptice do letilice duge 200 metara, a manevrisale su brzinom koja se kretala od 0 do 600 kilometara na sat, na visini do 20 metara.
Jermilov u izveštaju od 26.maja 1982. godine navodi da je tog dana, tokom gubitka komunikacije sa vojnim avionom MIG-21 koji se kasnije srušio, na nebu primećen NLO i to na visini iznad 1500 metara. Operacija spasavanja je pokrenuta 27. maja. Jedan tim spasilaca koji su činila mlađi vodnik A.A:Panjukov i redov A.J.Kunjin, naišli su na čistinu u šumi Povorino i ugledali misteriozno humanoidno biće. Bilo je ne manje od 3.5 metra visoko, odeveno u srebrnkasto odelo sa zelenkastim prelivima.Kada je biće pobeglo sa tog mesta, očevidci su u daljini iza drveća ubrzo čuli eksploziju, a zatim je ka nebu uzleteo luminiscentan objakat za kojim je ostao blago osvetljeni trag. Leteći objekat je zatim nestao iza drveća.
‘Komsomolskaja pravda’ je u decembru 2000. godine objavila tekst A.Pavlova, u kome se opisuje blisaka saradnja ruske vojske sa NLO istraživačima. Među dokumentima koja je lokalnim ufolozima obezbedio komandant dalekoistočnog distrikta vazdušne odbrane bio je i jedan u kome se pominje najzanimljiviji slučaj iz 1990. godine. Vojnu brigadu u naselju Timofejevka je izbunio pucanj upozorenja stražara koji je opazio dva bića u srebrnim ogrtačima. Bila su visoka oko 2.5 metra i izašla su iz obližnjeg hrastovog šumarka. Čim je stražar ispalio pucanj upozorenja, ‘srebrni’ su pobegli nazad u šumu. Tlo je bilo mokro od skorašnje kiše, pa su ruski kontraobaveštajci koji su ubrzo stigli na lice mesta otkrili velike otiske ogromnih bezobličnih stopala.
B.Borovikov je godinama lovio ajkule po Crnom moru. A onda se dogodilo nešto što je zauvek stavilo tačku na njegov omiljeni hobi. Roneći u oblasti Anapa, Borovikov se spustio na dubinu od 8 metara. Tada je ugledao kako se sa dna ka njemu uzdižu džinovska bića. Prvo stvorenje ga je ugledalo i zaustavilo se. Imalo je džinovske buljave oči, slične kakvom mutnom staklu. Prišla su još dva stvorenja. Prvo biće je podiglo ruku sa membranama među prstima i mahnulo ka roniocu. Zatim su se sva tri približila Borovikovu i zaustavili se nedaleko od njega. Onda su se okrenuli i otplivali dalje. Borovikovo iskustvo je objavljeno 1996. godine u knjizi ‘XX vek: hronika neobjašnjivog’.
D.Pavaljajev je često jedrio paraglajderom iznad Kavgolova u lenjingradskoj oblasti početko 90-tih godina. U toj oblasti ima jezera, a u jednom od njih je primetio tri džinovske ‘ribe’. Spustio se niže, pa još niže, sve dok nije jasno ugledao ‘plivače’ u srebrnim kostimima. Ovu epzodu je opisao u svojoj knjizi ‘Leteći Holanđanin’, objavljenoj 1995. U toj oblasti bilo je zaista mnogo NLO viđena. Zvaničnih objašnjenja nema.