Krajem XVII veka, gotovo u svim evropskim kraljevinama održavane su svečanosti prilikom kojih je suveren polagao ruke na bolesne. U literaturi je zabeležen slučaj francuskog kralja Anrija II (1519- 1559), koji je imao desetak slučajeva spontanog izlečenja od skrofuloze. Slučaj dvorskog slikara Iv Dešapela dokumentovan je lekarskim izveštajem bolnice pri manastiru u Remsu, gde se umetnik bezuspešno lečio. Kralj ga je dotakao kad mu se ceo vrat već bio pretvorio u bolnu gnojnu ranu. Dešapel je teško disao i nije mogao da govori, bio je na samrti; sedam dana nakon posete kralju, sedeo je ispred štafelaja u ateljeu – živ i zdrav. Čirevi i gnojni otoci su nestali sa njegovog vrata, ostavljajući jedva vidljive ožiljke.
U Francuskoj, tradicija čudesnih isceljenja vuče korene još iz I veka pre n.e. kada je nekadašnja Galija bila provincija Rimskog carstva. Narod Gala se klanjao boginji materinstva, vladarici lekovitih izvora i vrela. Sličnih izvora bilo je i na Britanskim ostrvima gde su živeli Kelti. Imela (Viscum album), što parazitira šireći se po krošnjama drveća, predstavljala je galski talisman i korišćena je kao lek. Od II veka naše ere, keltski običaji su se sve više približavali hrišćanstvu. Zbog toga je neka hodočasnička mesta, kao što je čuveno francusko selo Lurd gde je seljančica Bernadet Subiru u pećini ugledala devicu Mariju 1858.godine, danas moguće povezati sa starim keltskim obredima izvedenim na svetim izvorima.
Kad su prihvatili hrišćanstvo, Kelti su svoja svetilišta često posvećivali novom bogu. Hram je ostajalo gde se oduvek i nalazio, a jedina razlika je bila u tome što su isceliteljske moći pripisivane hrišćanskim svecima. Spisi iz ranog hrišćanskog perioda govore kako su sveci lečili ljude od zaraznih ili neuroloških obolenja tako što su polagali ruke na obolele, blagosiljajući ih. Čuda, kao što je isceljenje, zaista su smatrana osnovnim uslovom da se neko proglasi svecem. O čudesnim isceljenjima pričali su i oni što su probdeli celu noć pored groba nekog sveca kako bi u snu primili božansko otkriće.