Trideset petogodišnji automehaničar iz Detroita, Ron Vilson, preživeo je saobraćajnu nesreću samo pukim slučajem, kako su utvrdili policajci. U veoma teškom stanju, prebačen je u bolnicu. U komi je proveo deset dana. Osoblje bolnice je, utvrdivši njegov identitet, uzalud pokušavalo da razume njegovo buncanje. Jer, Ron Vilson je govorio – ruski. Povrativši se iz kome, Ron je, na uporno zapitkivanje lekara, tvrdio da uopšte ne govori ruski. Po izlasku iz bolnice događalo mu se da s vremena na vreme, u razgovoru sa nekim umesto na engleskom, izgovara rečenice na ruskom jeziku. Sada već i sam zabrinut, odlučio je da se obrati hipnoterapeutu Džejmsu Bejdžentu. Posle prve seanse, Bejdžent je poslao Rona u Virdžiniju, na Institut za parapsihologiju, kod dr Jana Stivensona.
U regresiji, Ron Vilson se predstavio kao Sergej Juljević Vite, ruski državnik i političar i jedan od najuticajnijih ljudi u stvaranju i sprovođenju politike ruskog imperijalizma za vreme careva Aleksandra III i Nikolaja II. Istorijski podaci govore da je Vite od 1905. – 1906. godine bio i ministar ruske vlade i da se posebno interesovao za privredni razvoj Rusije uz ulaganje stranog kapitala.
Automehaničar iz Detroita sa završenom osnovnom školom, nikada u životu nije čuo za ovoga ruskog političara. Od istorijskih podataka, znao je jedino za rusku revoluciju u kojoj su komunisti ubili cara. i to je bilo sve. Pa ipak, govorio je ruski savršeno uglađenim jezikom diplomate. Kao Sergej Juljević Vite, detaljno je opisivao političke mahinacije kojima se poslužio da bi obezbedio strani kapital, neophodan za izgradnju Transsibirske železnice.
Podatke o sazivanju prve Zakonodavne dume, potpisivanju mira u Portsmautu 17.septembra 1905. godine – čime je završen rusko-japanski rat i carskom manifestu od 17.oktobra 1905, Ron Vilson nije ništa znao. Ali, Sergej Juljević Vite, istorijski inicijator i organizator ovih događanja, poznavao je u najmanje detalje koje je opisao: – Dozvolili smo da Japan preuzme južnu Mandžuriju, ali ne i deo ostrva Sahalin. Odbili smo njihov zahtev za plaćanjem ratne odštete, ali smo na kraju pristali, na intervenciju predsednika Ruzvelta, da im ustupimo južni deo Sahalina. Konačno, to je bio i mudar politički potez, koji je izražavao dobru volju carske vlade.
Detalje o životu u carskoj Rusiji, Viteovom privatnom životu i političke tračeve, Ron Vilson je pričao sa zadovoljstvom dobro upućene osobe. njegov engleski jezik bio je gramatički veoma tačan, ali sa primetnim stranim akcentom. Istraživači sa virdžinijskog Instituta, nekoliko meseci su proveravali datume, imana i mesta o kojima je pričao Sergej Juljević Vite. Nije bilo ni jedne jedine greške.