Ovaj skalarni interferometar ili kako ga još nazivaju ‘Teslin top’ može da radi u četiri moda. U prvom modu uređaj neprestano emituje skalarno polje i formira ‘Teslin štit’ odnosno poluloptastu zaštitnu sferu iznad određene zone. Sam štit je, u stvari, uska zona visoko jonizovanog vazduha. Nekoliko ovakvih koncentričnih sfera predstavlja neprobojnu prepreku za sve fizičke objekte, čak i za sve oblike konvencionalnog zračenja. Drugim rečima, ‘Teslin štit’ predstavlja efikasnu zaštitu određene teritorije čak i od nuklearnog udara. U ovom modu ‘Teslin top’ troši najveću količinu energije i mora da se napaja iz Morejevih generatora, odnosno iz prirodnog statičkog skalarnog polja. Klasični izvori energije nisu dovoljni.
U drugom modu, antene skalarnog interferometra emituju dva stalna skalarna polja koja se sreću na unapred određenom, proizvoljno udaljenom prostoru gde dolazi do interferencije i generisanja energije. Na ovaj način se formiraju trajne ‘loptaste vatrene munje’ koje svojom visokom temperaturom uništavaju sve materijalne objekte. Ova pojava je više puta viđena iz putničkih aviona. U ovom modu ‘Teslin top’ takođe zahteva velike količine energije, ali manje nego u prvom modu.
U trećem, takozvanom puls modu, iz antena se šalju dva kratkotrajna skalarna talasa, prvi sporiji a zatim drugi sa vremenskim zakašnjenjem, ali zato brži od prvog. Sreću se na željenom mestu. Dolazi do interferencije i generisanja velike količine energije u kratkom vremenu. Pojava je slična sekundarnom efektu nuklearne eksplozije, ali se može kontrolisati i po intenzitetu regulisati po želji.
U području jugozapadne Afrike snimljene su te pojave 1979. i 1980. godine sa satelita Vela. U drugom slučaju, pojava se manifestovala samo kao infracrveno zračenje što nije moguće ni pri nuklearnoj eksploziji niti pri pojavi meteorita. Kontrolisanim intenzitetom ovih ‘vatrenih munja’ moguće je planski uticati na klimatske prilike u određenoj zoni. Uočeno je da je vreme u zoni Moskve u toku održavanja olimpijskih igara bilo izuzetno lepo i u neskladu sa globalnim strujanjem vazdušnih masa. A, zanimljivo je i da su sovjetski stručnjaci još davno od predsednika tražili da im kaže tačan datum održavanja njihove tada tradicionalne vojne parade, a oni će garantovati da će toga dana biti lepo vreme! Mnogi stručnjaci ovu klimatsku anomaliju pripisuju upravo delovanju ‘Teslinog topa’.
U četvrtom modu se interferencijom dva skalarna polja generiše ‘loptasta vatrena munja’ niskog energetskog nivoa koja ne uništava materijalna sredstva, ali svojim snažnim elektromagnetskim zračenjem onesposobljava telekomunikaciona i navigaciona sredstva. Ovakva ‘elektromagnetska lopta’ je uočena iz dva aviona 17.juna 1966. kod Teherana. Sličnu pojavu je registrovao u Avganistanu britanski kamerman i ratni dopisnik Nik Dovni. Ovaj slučaj se pripisuje upravo ‘Teslinom topu’ iz Sariagana.
U ovim kontinualnim modovima ‘Teslin top’ zahteva ogromne količine energije i mora se napajati Morejevim generatorima iz prirodnog skalarnog polja. U slučaju kvara Morejevih generatora, može da radi samo impulsno pri čemu se napaja energijom iz klasičnih izvora – verovatno specijalni nuklearni reaktori.