Zašto Andrija Luburić koji je zapisao i objavio ‘Hercegovačko proročanstvo’ nije tada otkrio i ime njegovog tvorca, iako ga je znao, što će kasnije i sam potvrditi? Možda, u tom trenutku izuzetne ratne zbilje, u trenutku sudbonosnom po srpski i druge narode, iz razloga psihosugestivne prirode. Naime, sasvim je blizu pameti pretpostavka da su urednici ‘Srpskih novina’ računali i na sugestibilnost jednog tako optimističnog proročanstva, koja bi bila znatno umanjena ako bi se znalo da iza njega stoji jedan bezmalo običan čovek, koga je od drugih saplemenika odvajalo to što je bio pismen, što je znao da gusla i da lepo priča.
Tek po završetku rata Andrija Luburić će otkriti ime tvorca ‘Hercegovačkog proročanstva’. To je Pavle Kosanović, rođen 1850. godine u selu Miljanićima, u Banjanima. On je, kao što se vidi iz ‘Srpskih novina’, pokušao da vidi i dalje od ishoda Prvog svetskog rata. On je, kako navodi Luburić, proricao ‘iz knjiga starostavnih’. Iz jedne takve knjige Luburić je, još 1910. godine, zapisao i druga proročka predviđanja Pavla Paka Kosanovića. Podsetimo ih se, jer neka od njih sežu do našeg vremena, a čini se i dalje!
Pavle Kosanović kaže: ‘U drugoj hiljadi godina na zemlji će zavladati carstvo đavola, kome će bog dati upravu na zemlji zbog bezbožnosti ljudi, koji će kriviti vilice. Đavolji prest biće u gradu Karatoru, ali će njegov sin vladati iz gvozdenoga grada čija prva slova kazuju glas ovce… Đavolja vladavina ostaviće ljudima veliku širinu i ubjeđenja da su rod od divljih zvjerova’.