Najžešći sukobi i najviše stradalih uz toku bitke kod Getisbuga bilo je na Semeteri Hilu -Groblje na brdu, gde konfederalisti, uprkos naređenju generala Lija da istovremeno napadnuo oba krila vojske severnjaka, nisu uspeli da steknu prednost na bojnom polju. Zabeleženo je da je za samo pedeset minuta trećeg dana bitke od srtiljerijske vatre poginulo 10.000 vojnika! Njihova tela su po letnjoj žegi ostavljana da čekaju na sahranu, a mnogi tvrde da se taj zadah smrti i danas povremeno oseti duž obližnje ulice Baltimor, što je još jedan motiv više stanovnicima ovog mesta da pričaju o svojim iskustvima sa duhovima palih vojnika.
U njih spadaju i problemi koje posetioci na ovom mestu imaju sa svojim kamerama koje iznanada i bez razloga otkazuju, a kad se udalje i ponovo ih uključe, funkcionišu bez problema! Priča kaže da je poznati fotograf Aleksandar Gardner snimao poprište neposredno posle bitke, i na njegov zahtev asistent je dovukao telo jednog mrtvog vojnika na mesto koje mu se učinilo pogodnim da napravi snimak. Od tada duh tog palog Teksašanina ometa snimatelje. Kao prilog ovoj tvrdnji navodi se skorije iskustvo jednog njegovog sunarodnika koji se glasno obratio sablasti, rekavši da je i on iz Teksasa i da je počestvovan onim što su Teksašani uradili tu, u toku bitke. Posle toga više nije imao poteškoća sa svojim spravama za snimanje!
Drugom prilikom, noćni snimatelji su 1997. godine iza drveća čuli tutnjavu koja je nalikovala približavanju voza. Shvatili su da ne može biti voz, jer se pruga nalazila miljama daleko u suprotnom pravcu, čak iza grada. Tada je grmljavina počela da nalikuje na bubnjeve i koračanje velikog broja ljudi, a učinilo im se da čuju i frule. Obojica snimatelja zgrabili su kameru, zajedno sa stalkom ubacili je u prtljažnik i pod punim gasom pobegli ne zaustavljajući se sve do hotela u kojem su odseli! Kasnije su saznali od Marka Nesbita, lokalnog istoričara koji je i sam lovac na duhove i autor knjige ‘Duhovi Getisburga’, da pojava ‘Muzičara Građanskog rata’, kako ih ovde nazivaju, nije retka pojava u toj šumovitoj oblasti. U okolini nekadašnjeg bojnog polja, gotovo sve kuće su posednute duhovima, a u jednoj od njih, koja se naziva Hemelbagova, u noćnim satima može se čuti glas brigadnog generala Vilijama Barksdejla, koji povišenim tonom izdaje naredbe svojim potčinjenima, čak i danas, nakon toliko vremena otkad su utihnuli zvuci bitke kod Getisburga.