Ipak, kada je izveštaj objavljen, ispostavilo se da je istina daleko kompleksnija. Tu grupu nezavisnih naučnika činilo je samo dvoje ljudi, a njihovi zaključci su daleko od negativne ocene. Profesorka Džesika Ats, statističar sa kalifornijskog univerziteta, napisala je u svom izveštaju sledeće: ‘Primenjujući standarde koji važe za bilo koju drugu naučnu oblast, može se zaključiti da je funkcionisanje ekstrasenzorne percepcije veoma dobro dokazano, rezultati su daleko nadmašili ono što se može nazvati slučajnošću i nisu posledica bilo kakve pogrešne metodologije’.
Drugi autor, profesor Rej Hajman, psiholog sa oregonskog univerziteta, složio se da se rezultati ne mogu nikako nazvati pukom slučajnošću i rekao: ‘U ovim eksperimentima su se javili istinski efekti’. Hajman zaključuje da uspesi gledača na daljinu još uvek mogu biti rezultat kakvog suptilnog propusta u načinu testiranja, pa je potrebno uraditi dodatna istraživanja.
Očigledno da CIA nije bila spremna da finansira dodatna istraživanja, pa je ukinula projekat. Ljudi koji su učestvovali u projektu, krivicu za takvu odluku svaljuju na aktere zakulisanih političkih igara, insistirajući da su se pomoću gledača na daljinu američke agencije dokopale vrhunskih obaveštajnih podataka. Međutim, teško je utvrditi ko je u pravu, pogotovo ako se oslonimo na dostupnu dokumentaciju koja čini manje od jednog procenta podataka vezanih za sam projekat.
Ipak, intrigantan je detalj sa dodele jedne od najviših nagrada u SAD koju Američka legija (savez boraca) dodeljuje vojnom personalu u mirnodopskom periodu. Odlikovanje – Legija za zasluge za 1984. godinu dobio je Džozef Mekmonagi, pripadnik vojske SAD. U obrazloženju je navedeno Mekmonaglovo učešće u jedninstvenom obaveštajnom projektu kojim su obezbeđeni kritični obaveštajni podaci i dostavljeni najvišim instancama američke vojske i vlade. Inače, Džozef Mekmonagl je bio jedan od prvih ‘gledača’ na daljinu koje je angažovala američka vlada.