Kada je čuvena gospođa Blavatska posetila Peru, potvrdila je da su informacije o simbolima Ila monolita tačne. Takođe je naglasila i da su informacije koje se tiču lokacije ulaza u podzemne tunele uklesane u zidine Hrama Sunca u Kusku. Informacije su simbolizovane, ali su i dalje realne informacije koje će samo osoba koja poznaje značenje simbola uspeti da pročita i otkrije tajni ulaz u tunele koje su čuvali sveštenci Boga Sunca. Ostalo je zabeleženo da je gospođa Blavacki, prilikom posete Limi, od starog Indijanca dobila na poklon mapu tunela. Ta mapa se danas nalazi u Adiđaru u Indiji, gde se čuvaju arhive Teozofskog društva. Harold T. Vilkins, autor Misterija drevne Južne Amerike, godinama je istraživao priče o podzemnim tunelima Inka. Na kraju je zaključio da od Lime u Peruu vode dva podzemna puta. Jedan ispod zemlje ide sve do Kuska, protežući se gotovo 650 kilometara na istok. Drugi podzemni put je dugačak više od 1.500 kilometara i ide na jug sve do Solar de Atakame. To je ogromna slana pustinja u Čileu, ostatak nekadašnjeg okeana čije su vode nestale prilikom tektonskog podizanja tla. Jedna takva kataklizma je stvorila jezero Titikaka, i podigla je grad Huanako visoko iznad linije obale. O tome piše i Imanuel Velikovski u poglavlju ‘Tihuanaku u Andima’ u knjizi Zemlja u previranju. Delovi današnjih Kordiljera su, evidentno, okružili veliki deo mora kada se tlo izdiglo. Pošto je morska voda isparila, ostale su ogromne naslage soli i pustinja koju je gotovo nemoguće preći.
Tunel čiji se ulaz, navodno, nalazi negde u trouglu Tri Vrha, takođe je bio povezan sa ovim dugačkim podzemnim putem. Možda je kataklizma tokom koje se izdigao planinski venac Anda, potpuno pekinula južni tunel koji bi, u slučaju da je nastavljen, mogao da poveže drevne tunele Čilea i Perua sa navodnim Gradom Duge na Antarktiku, čije postojanje nije potvrđeno. Tektonski poremećaji i pomeranje zemljine kore, ostali su zapamćeni u predanjima i nekih svernoamerčkih Indijanaca, s obzirom da bar jedno pleme s kolena na koleno prenosi legendu da su njihovi preci na sever stigli iz Južne Amerike.
Legenda govori o davnoj prošlosti, kada su preci plemena živeli u velikom kamenom gradu daleko na jugu. Čak se i zvezde na nebu koje legenda pominje, mogu povezati sa Južnim Krstom. Moguće da je taj grad predaka bio Huanaka, iz vremena pre nego što je izdignut iznad nivoa mora. U svakom slučaju, legenda dalje priča da su ljudi iz grada na jugu bili prisiljeni da da napuste svoje domove jer su ih oterali novopristigli okrutni i neustrašivi ratnici. Grupice preživelih stanovnika grada lutale su dugo, dugo vremena podzemnim prolazima koji vode na sever. Na kraju su stigli na severozapad današnje SAD, izašli iz podzemlja i tu se naselili kao pleme. Legenda ne govori ništa o tome kako su ti drevni Indijanci mogli da vide u mraku podzemlja, čime su se hranili i kako su se orijentisali. Neki veruju da su drevne tunele sagradili Atlanti ili Titani, rasa ljudi neke pradavne civilizacije koja je postojala mnogo pre svih nama poznatih drevnih kultura. Zagovornici ove teorije takođe veruju i da su podzemni tuneli bili osvetljeni nekom vrstom atomskog svetla.