Od 1992. godine naučnici iz Ekološke laboratorije i odelenja za farmakologiju i toksikologiju Džordžija univerziteta u SAD, proučavali su životinjski svet u ‘zoni isključenja’ – prostoru u koji nije ulazio teren na 10 kilometara oko reaktora, gde je pristup još uvek zabranjen. Ovu ekipu su 1994. godine pojačali i genetičari sa univerziteta Teksas. Cilj ovog istraživanja bio je da se utvrdi biološko dejstvo masovno oslobođene radijacije na okolinu, obim genetičkih oštećenja i vrste zatrovanja organizama u najozračenijim predelima, odnosno tip apsorbovanih radionukleida i njihova količina.
Glavno dejstvo radijacije sastojalo se u ogromnom povećanju slučajeva raka tiroidne žlezde kod dece mlađe od 15 godina. U Ukrajini, Belorusiji i ruskim regionima Kaluge i Brjanska broj obolele dece je sa godišnjeg proseka od 1‚0 obolelih skočio na 700! Slučajevi koji su analizirani ukazuju na agresivne kancerogene oblike, često praćene metastazama cervikalnih ganglija – nervne strukture u čovekovom vratu. S druge strane, porast kancerogenih oboljenja se javlja kod dece izložene zračenju u majčinoj utrobi i kod dece koja su rođena za vreme havarije reaktora. Pozitivna korelacija između eksplozije i porasta slučajeva leukemije i drugih kancerogenih oboljenja najizraženija je u Belorusiji.
Istraživanja takođe ukazuju na porast urođenih deformacija ili mentalne zaostalosti u najugroženijim zonama. Ovo se objašnjava time što je zatrovanje lanca namirnica dovelo do značajnog odsustva vitamina u ishrani. Najviše su pogođene trudnice jer nedostatak samo jednog vitamina – antianemik B9, uzrokuje pojave deformacije centralnog nervnog sistema.
Prvih godina nakon katastrofe u Černobilu malo je bilo sistematskog praćenja razvoja raznih patoloških pojava, dok, poslednjih 15-ak godina, vlada i naučnici se trude da taj zaostatak malo nadohnade. Međutim, posledice ovakvih katastrofa se ispoljavaju decenijama nakon nesreće i, kao što je bilo potrebno više desetina godina da se shvate posledice bombardovanja Hirošime i Nagasakija – gde istraživanja nisu prestala ni dana danas, tako će biti nuža još mnoga istraživanja da se precizno ocene posledice ove katastrofe.
Psihološke posledice predstavljaju jedan od ozbiljnijih zdravstvenih problema za stanovništvo zatvorenih zona i preživele ‘likvidatore’, koji sada mogu nesmetano da se pojavlju u javnosti – ako uopšte i ima preživelih iz grupe prvih spasilaca. Slične psihološke posledice: trajna nervna rastrojenost, razne paranoje, šizofrenija, samoubilački i pojačan agresivni nagon, depresija… obično se zapažaju prilikom katastrofalnih zemljotresa ili poplava. Ali, okolnost, da se neprekidno živi u krajevima zatrovanim jonizujućim zračenjima, u stanju je da izazove u velikoj meri različite i trajne posledice po ljudsku psihu. Trajni stres i depresija su samo jedan vid problema sa kojima se susreću zdravstveni radnici u ugroženim područjima sa stanovništvom koje ne može samo o sebi da se stara. Može da se zaključi da i dan danas postoje ozbiljni psihološki problemi i brojne nepoznanice koje tek treba da se reše.