Pre dve godine, dokumentarac ‘Neprijatna istina’ Dejvida Gugenhajma, u kojem je glavna zvezda bio bivši američki potpredsednik Al Gor, nagrađen je Oskarom. Poznat kao veliki borac u sferi ekologije, inače dobitnik Nobelove nagrade za mir 2007, ovaj političar je ubedljivo izložio tezu o zagrevanju kao posledici čovekove aktivnosti, odnosno efekta staklene bašte, izazvanog sve većom emisijom ugljen-dioksida.
Dokazi koje izvodi narator utemeljeni su na istraživanju ‘večitog leda’ na Anktartiku. Međutim, pobunila se grupa naučnika, koja ostaje pri tome da ‘topliji periodi istorije Zemlje počinju oko 800 godina pre rasta nivoa ugljen-dioksida’. Odnosno – da je porast nivoa ugljen-dioksida zapravo posledica, a ne uzrok rasta temperature. Timoti Bel, jedan od prvih kanadskih doktora klimatologije, zagovornik je gledišta da globalno zagrevanje NIJE posledica čovekove aktivnosti: ‘Verovali ili ne, globalno zagrevanje nije nastalo zbog ljudskog doprinosa rastu nivoa ugljen-dioksida. To je, u stvari, najveća obmana u istoriji nauke. Mi gubimo vreme, energiju i milijarde dolara kreirajući nepotreban strah zbog problema koji nema naučno opravdanje’. Bel podseća i na činjenicu da se ‘pre 30 godina govorilo o globalnom zahlađenju’ i tvrdi da su klimatske promene – rezultat promena u temperaturi Sunca: ‘Već živimo u onome što je poznato kao malo ledeno doba, a to je u istoriji Zemlje povezano sa promenama u klimi’. Bel kritikuje i naučne ustanove, a posebno univerzitete, koji su, po njemu, ‘najdogmatičnija mesta u našem društvu’: ‘Ovo postaje progresivno sve gore, jer primaju sve više i više donacija od vlada – da zastupaju određeno gledište’.
Ostvarenje u kojem je ‘glumio’ Al Gor bilo je i razlog komentara dr Borisa Vinterhaltera, profesora marinske geologije iz Finske. Posebno se osvrće na deo dokumentarca u kojem je prikazano lomljenje glečera: ‘Istorija kaže da se glečeri pomeraju, najzad – to je ono što je pomoglo da se obrazuju današnje doline i planine, pri kraju poslednjeg ledenog doba. Možda moja memorija nije dobra, ali ne mislim da su ljudi vozili terenska vozila pre 10.000 godina’. Komentare je izazvala i patetična slika (iz istog filma) gde je polarni medved ‘nasukan’ na parče ledene sante, a ideja je bila da se dokaže da su bele mede pred izumiranjem – zbog globalnog zagrevanja. Iako su polarni medvedi 2006. proglašeni za ugroženu vrstu, njihov broj je, zapravo, od sedamdesetih do 2007. porastao sa pet hiljada na – 25 hiljada! Još jedna stvar u vezi sa ovim tužnim kadrom jeste ideja da je medved uopšte ‘nasukan’. Svaki biolog zna da su bele mede odlični plivači, i da mogu boraviti u vodi po nekoliko sati, a viđani čak su i stotinak kilometara od kopna.